Here we go again :)

Mnogo toga me čini sretnom, što može značiti da sam sretna osoba. Bome i jesam.

Odrasla sam u obitelji u kojoj se hrana cijeni i kao mala djevojčica glavno mjesto muvanja bila je kuhinja. Moja mama nije nešto previše od kolača osoba, tako da prilika da se krema poliže prije pranja nije bila propuštena. Imam sreće da dolazim iz obitelji koja je zbog posla puno putovala i tako otkrivala divne okuse diljem Svijeta. Nekoliko "pravila" moje obitelji vezanih uz hranu:

1. Uvijek se treba probati; ne trebaš jesti, ali trebaš probati

2. Ne treba tjerati djecu da jedu fine stvari

3. Sva jela idu u krug kako bi svi mogli probati

Prije nekoliko godina krenula sam pisati svoj prvi food blog, moja prva komunikacija ljubavi prema hrani, osjećaju dijeljenja doživljaja, svojevrsnom amaterskom ocjenjivanju restorana s kim god je bio spreman čitati te moje simpatične tekstove. I tako tijekom gastro izleta ovog ljeta na Korčulu s roditeljima, tata me pitao što je s mojim blogom i zašto više ne pišem. Nisam imala pravi razlog osim nedostatka vlastite volje, jer jela sam svaki dan, nekad zdravije, nekad ne-zdravije, išla sam po restoranima, putovala sam i isprobavala razne specijalitete, ali osim fotkanjem hrane nisam se posvetila analizi iste. Na istom tom izletu na Korčulu, tata i ja smo svako jelo fotkali i ti simpatični trenutci (gdje mama ne smije pomaknuti ništa na svom tanjuru dok ne ovjekovječimo) su me potaknuli da se vratim onome što volim - hrani i piću.

Vjerujem da pravom hranom možemo lako doći u pravo raspoloženje...

I evo me ovdje spremna na dijeljenje moje ljubavi s vama... Za početak ću se osvrnuti na divna mjesta koja sam posjetila ovo ljeto, a onda samo dalje u istraživanje novih...

:)

#blog #food #hello #family