Honeymoon food extravaganza

Moody Foodie se udao! Sve što smo planirali morali smo malo prekrojiti zbog "drage nam korone", tako da su se naši planovi honeymoona su umjesto Amsterdama i nekog dalekog egzotičnog putovanja, preselili u Tribunj. Kupali smo se, sunčali, fino pili i ponajviše fino jeli.

Teleći rižoto

Na našem brzinskom honeymoonu otišli smo u konobu Vinko u mjestašcu Konjevrate i svakako preporučujemo da na putu prema moru, skrenete od Šibenika prema Kninu. Poznati su po svom telećem rižotu, pečenom odojku i krasnim maturiranim ramstecima s kosti od kilu. Probali smo od svega pomalo - za predjelo smo podijelili teleći rižoto koji je bio predivan. Riža savršeno al dente kuhana, teletina je mekana i nije u kockicama kako zna biti nego je više pulled veal. Uvijek cijenim kad se servira svježe ribani parmezan, a ne one grozne verzije ribanca koji je kao pijesak. Za glavno jelo smo se odlučili za ramstek od kilu medium rare pečen koji dolazi s džemom od luka, crnog vina i dosta papra što odlično ide uz mekani ramstek i umak od maslina i paprike sa senfom (ne volim paprike, pa sam preskočila taj umak). Drugo glavno jelo je bila salata sa svinjskim butom. Zelena salata s rajčicom u koju inače još idu paprike i svježi krastavac, s trganim hladnim svinjskim butom je bila odlična. Dobro je došla kao osvježavajući prilog ramsteku. Od svega nam je ostalo dosta ostataka za večeru tako da ni navečer nismo ostali gladni.

Zadnju večer mini honeymoona odlučili smo se počastiti posebnim gastronomskim iskustvom u Šibeniku i rezervirali stol u Pelegriniju. Kako je riječ o jednom od prvih hrvatskih restorana koji su dobili Michelinovu zvjezdicu, koju održavaju već treću godinu za redom, bila sam svjesna da je riječ o fine dining iskustvu (Saša malo manje iako sam ga pripremala). Odlučili smo se za Pelegrini experience, s tim da je Saša zamolio više mesno iskustvo, a ja više riblje iskustvo. Konobar nam je odbio želju i na neki način odlučio da se prepustimo chefu. Ja kakva jesam, bila sam oduševljena i znala sam da će biti zanimljivo gastronomsko iskustvo, Saša nije. Trebali smo samo napomenuti na što smo alergični ili ne jedemo od hrane. Pa da krenem s naših 10 sljedova.

Kamenica s kremom od kapule

Tris predjela

Inčun s namazom od rajčice

Kuhano tijesto s bolonjezom

Krema od balancane s jajem

Prvo su nam donijeli kamenicu s kremom od kapule s jalapeño papričicama i posipom od prženog pršuta. Krema od kapule nije nadjačala nježnost kamenice kao ni lagana ljutina sitno sjeckanih jalapeño papričica. Kamenica je bila lijepo servirana na ledu u specijalnim, posebno rađenim tanjurima.

Nakon kamenice došao je slijed od tri mala predjela lijepo serviran na dasci koja se čini rađena upravo za ovo predjelo. Prvo smo probali kuhano tijesto s bolonjezom i ljubičastim kupusom što je dosta podsjećalo na istočnjačka jela. Nakon toga je došla na red brusketa s premazom od rajčice, inćunom i domaćim pestom u koju inače ide i malo pečene paprike, koju srećom nisam dobila. Zadnje jelo u posudici je bila izvrsna krema od balancana, patlidžana, sa sjeckanim bjelanjkom. Kako jako volim patlidžane ova lagana krema u kojoj se lagano osjećao češnjak malo je podsjećala na babaganoush.

Teleća polpeta s kremama

Orzo i sipa

Zanimljivi slijed, koji malo podsjeća na obrnuto jaje, je teleća polpeta s kremom od šalše i kremom od hrena. Neki za stolom bi rekli konačno mesno jelo! Ukusno začinjena meat ballsica od teletine sa zanimljivom kremom od šalše koja daje laganu slatkoću mesu i pjenasta krema od hrena koja zaokružuje svaki zalogaj.

Nakon toga smo dobili orzo sa sipom. Riječ je o jelu koje podsjeća na crni rižoto, no ono što ga definitivno mijenja je tartar od sipe koji je na vrhu jela i preko kojeg se prelijeva juha od sipinog crnila. Kad konobari simultano preliju juhicu preko jela, preporučuju da se sve zajedno promiješa kako bi se moglo u svakom zalogaju podjednako uživati.

Saša me upozorio da više slušam kad prezentiraju jelo, umjesto da odmah fotkam, pa se dogodilo da jedan slijed nisam fotkala. Bio je to divni slijed hobotnice narezane na trakice s tikvicama koje su isto bile rezane na trakice omotane trakicama vlasca u aqui od hobotnice. Osim što je sve bilo u trakicama, jelo je bilo fantastično! Kombinacija hobotnice i tikvica u aqui (ajmo realno vodi) s okusom mora bila je izvrsna i kreativna!

Pržene pidoče s mrkvom

Ravioli s morskim psom

Teletina u kruhu i kroketi

Zadnja tri slana slijeda su i dalje pretežito bila morska. Nisam baš obožavateljica dagnji, jer rijetko kad mogu biti sigurna da nisu iščupane iz neke luke gdje je prljavo more, a realno svi smo ih vidjeli u splitskoj luci kako rastu uz obalu. Šibenik je poznat po svojim uzgajalištima školjki od dagnji do kamenica, tako da ovaj put nisam zazirala od dagnji pogotovo pripremljenih na neki novi način kao što je u Pelegriniju. Pržene pidoče (dagnje) na kremi od mrkve, ukrašene kremom od šalše i fetom pršuta bile su definitivno jelo koje još nisam probala. Oduševile su me pržene dagnje koje odlično idu uz obje kreme, ali je nekako kombinacija s pršutom, koji je sam po sebi slan, rezultiralo mrvicu preslanim jelom. Školjka je upila more i imala svoju prirodnu slanoću, slatkasta krema od mrkve nije uspjela do kraja izbalansirati okuse.

Jelo koje je i mog mesojeda oduševilo bili su ravioli s morskim psom na crumbleu od tosta, s kremom od težačkog sira i poširano prepeličje jaje. Tri krasna raviola punjena ukusnim mesom morskog psa u kombinaciji s pjenastom kremom od težačkog sira, koji ima svoj specifični, malo oštriji okus i meko prepeličje jaje koje se razlije po ravijolima zbilja su za svaku preporuku. Savršena kombinacija okusa i tekstura nastajale su u svakom zalogaju.

Zadnji slani slijed je bila teletina u krušnim mrvicama s kroketima koji su punjeni gulašem. Meso je bilo savršeno pečeno, roza centar mekanog komada mesa uz hrskavost "pohunga". Kroketi koji su punjeni gulašem je nešto što bi voljela naučiti raditi jer je kombinacija hrskavog vanjskog dijela kroketa i ukusnog gulaša nešto nesvakidašnje. Po mom mišljenju malo su se "zeznuli" jer je meso servirano na ajvaru, a očito su zaboravili da se ajvar radi od paprika, a ja ne jedem paprike ni pečene i sirove, pa sam brzo maknula meso s ajvara, malo postrugala dio koji se zalijepio i preživjela.

Pana cotta i sorbet od malina

Cheese cake i sorbet od jagoda

Carrot cake i "Giotto"

Za kraj slatko! Slatko koje je dolazilo i dolazilo i dolazilo! Oko prvog slatkog sam bila toliko uzbuđena da nema niti jedne fotke koja nije mutna. Servirali su nam pana cottu sa sorbetom od malina i dehidriranim komadićima malina. Dehidrirana malina daje zanimljivu hrskavost glatkog pana cotti, dok sorbet od malina diže jelo svojom kombinacijom kiselkastosti i slatkoće voća.

Drugo slatko sam se uspjela koncentrirati i smiriti ruke jer sam dobila dozu šećera pa je sve išlo lakše. Dobili smo dekonstruirani cheese cake, tj. kremu od sira sa sorbetom od jagoda, komadićima jagoda i coulisom od jagoda na crumbleu od badema. Izvrsna kombinacija hrskavosti, kremoznosti i hlađena koje daje sorbet.

Zadnji slatki slijed i meni osobno najbolji je bio mali carrot cake i kuglica od lješnjaka. Kolač od mrkve je bio savršeno sočan, što nije lako napraviti jer često bude presušen i mrvi se. Krema od krem sira je super nadopunjavala kolačić. No kuglica od lješnjaka koja me odmah asocirala na talijansku poslasticu Giotto, bila je spektakl. Hrskava izvana, omotana preprženim lješnjacima i punjena prekrasnom kremom od lješnjaka, upravo je ono što treba zaokružiti ovakvo gastronomsko iskustvo.

Svakako bi preporučila doživljaj Pelegrini iskustva. Prostor u kojem se nalazi ima svoj povijest. Lastavice imaju gnijezda u tvrđavi i lete iznad stolova stvarajući istovremeno i wow efekt, ali i strah od "dodataka" jelu koji se dogodio susjednom stolu i gdje im nisu donijeli obećano isto jelo bez prirodnog lastavičjeg "dodatka". Fora je što su s The Garden Breweryjem napravili svoj dekanter piva, ali svaki put bi pivo curilo kako su ga krenuli točiti. Najveća zamjerka je bila kad sam otišla na toalet i vidjela da u open space kuhinji veliki dio kuhara ima ogromne brade koje nisu ni na koji način zaštićene kao što su im glave. Mislim da restoran koji već 3 godine uspješno zadržava Michelinovu zvjezdicu i mnoge druge prestižne gastro titule, ne smije dopustiti da u kuhinji čupave i dugačke brade nisu zaštićene od padanja u hranu. Mi sva sreća nismo "dobili" dlaku iz kuhinje, ali svakako bi trebali poraditi na tome. Pelegrini iskustvo nas je ukupno koštalo 2400 kn uz dva degustacijska menija, nekoliko piva, gin&tonic i pariranje vina uz jedan menu. Zaključili smo da idući put na ovakvo neko mjesto idemo za 10. godišnjicu braka. Iskustvo koje vrijedi doživjeti, ali upravo zbog tog doživljaja se trebaju čekati neki važni trenuci.