La vie est belle à Paris - Etnički Pariz

Pariz osim što svojom zavodljivošću privlači mnogobrojne turiste, privlači i različite etničke skupine koje su u njemu našle svoj novi dom. Zahvaljujući etničkim kulturama, Pariz je obogaćen za vrlo zanimljivu i atraktivnu gastronomsku ponudu iz raznih dijelova svijeta.

Meni najdraže mjesto koje je dom različitim kuhinjama. od kreolske, marokanske, japanske, libanonske, francuske i slično, je Marché des Enfants Rouges. Marché des Enfants Rouges smjestio se u 3 arondismanu u Le Marais, židovskoj četvrti u Parizu na adresi 39 rue de Bretagne. Ovo super mjesto,nije lako naći ako se baš ciljano ne traži jer je skriveno iza zgrada između 2 prolaza, a radi svaki dan osim ponedjeljka i tokom tjedna zna ovisiti o neovisnom radnom vremenu štandova. U kreolskom restoranu vrijedi probati koncentrirani svježi sok od đumbira (jako je jak, tako da sam svoju čašicu razrjeđivala s vodom). Uvijek je veliki red kod Chez Alain Miam Miam koji na kreativan način radi galetts od heljdinog brašna i puni ih svježim povrćem kao narezanim avokadom, salatama, prženim špekom i sličnim delikatesama, a specifične su po načinu "rolanja" palačinki u kornet i onda punjene. Na marchéu možete probati marokanski kus kus, japanske bento boxeve ili imati pravi francuski doručak/brunch sa dimljenim lososom,kuhanim jajima, salatama, sirevima i ukusnim džemovima.

Mjesto gdje sam najčešće jela dok sam živjela u Parizu i gdje svaki put obavezno moram doći makar bila u Parizu 1 dan je vijetnamski restoran Paris Hanoi. Paris Hanoi smješten je u već ranijim postovima u 11 arondismanu u ulici Charonne. Prvo što me prije nekoliko godina privuklo (a nalazi se preko puta one krasne creperie) je vječni red ispred samog restorana, što je uvijek dobar znak za klopu. Obično sam uzimala si za van, pa su me ljudi u redu mrko gledali i mislili da se guram, ali u društvu se uvijek isplati pričekati za mjesto. Stolovi su uvijek nagurani i nema mjesta za dugo sjedenje i probavljanje hrane. Na svakom stolu nalazi se bokal vode s grančicama mente, pregršt štapića i salveta, soje i ljutih umaka. Malo je zeznuto što sve piše na francuskom, ali dobra priprema na internetu (uvijek volim vidjeti što bi mogla jesti), riješit će i taj problem. Imaju velike i ukusne zdjele juha koje su obrok same po sebi, različite kombinacije mesa sa zelenim curryjem ili kakvim drugim začinima, ali moj daleko najveći favorit je Bo Bun Nem. Bo Bun Nem je jelo s komadićima fino marinirane govedine na svježem povrću (mrkvice, salate, klice i sl.) i tankim rižinim rezancima. Uz to se dobiju i 2 nema,što je vijetnamska inačica proljetnih rolada, a po mom mišljenju još bolje od kineskih rolada. Što me oduševljava kod mog vijetnamca? Ta kombinacija toplog i hladnog, svježina povrća i mekoća mesa, iznenađenje kad na nepcu se pojavi listić mente koji stvara sasvim novi doživljaj tog jela, ali najviše od svega da se može pripremati hrana bez da bude masna što je običaj azijske kuhinje.

Moj čovjek voli meso, tako da u svakom obroku treba biti mesa. S tom činjenicom sam ga odvela u Le Marais, u sami centar židovske hrane. Le Marais je prekrasan kvart, koji je dosta opušten iako je u samom centru grada. U glavnoj ulici, Rue des Rosiers, ima puno mjesta gdje se može falafel jesti, a među najpoznatijim je L'as du fallafel kojeg je posjetio i Lenny Kravitz. Ulica do, Rue des Ecouffes, smjestio se Schwartz's deli. Među popularniji jelima, zbog kojeg ljudi pretežito i dolaze, je pastrami, popularno jelo na istočnoj obali SAD-a. Pastrami je komad govedine (brisket za one koji gledaju Big bang theory) koji je prvo neko vrijeme u posebnoj salamuri odležao i onda ga se začinjenog polako dimi. Pastrami sendvič (postoji i varijanta koja se zove Rubens sendvič) poznat je po tankim kriškama kruha između kojih se nalazi ogromna količina tanko rezanog pastramija, a servira se uz pržene krumpiriće, coleslaw salatu i velike kisele krastavce. Uz sendvič dolazi i Schwartz's posebni senf sa medom, ali nude i prave, jače senfove, kao i druge umake. Atmosfera u samom lokalu uvijek je živahna i osoblje se uvijek trudi da gosti budu zadovoljni. Isto kao i u Paris Hanoi, u Schwartz'su osoblje pomiće stolove u nizu da gosti mogu "ući" na svoje mjesto, tako da se toalet treba obaviti prije sjedenja ili tek na kraju prije odlaska :)

Uz sve ove krasne restorane i mjesta, svakako preporučam obići i druge pariške tržnice (marche) među kojima je najveći na Bastille (via J. R. Boskovich :)) pogotovo nedjeljom kada preko 100 štandova bude prepuno lokalnih malih proizvođača iz okolice Pariza. Tokom tjedna mali placevi smješteni su na različitim lokacijama u Parizu tako da svakako uguglate njihove pozicije i radna vremena (najčešće od 8 do 14 sati). U videu možete dobiti dojam čega sve ima na jednom tako malom placu u centru grada.

Nadam se da ste uživali u zadnjoj etapi slanog Pariza, jer sljedeći post je posvećen slatkom Parizu :)

#marche #plac #etničkahrana #pastrami #vietnamskahrana