La vie est belle à Paris - Slatki Pariz

Moody Foodie
27. stu 2017.
3 min čitanja

Updated: 11. srp 2019.

Francuska osim što je zemlja sireva i vina, definitivno spada u vodeće zemlje po pitanju slastica. Uz dugu tradiciju kreiranja pravih malih umjetničkih djela, nije ni čudo. U Parizu ne postoji pekara (boulangerie) koje ne nudi éclairé, croissante, pain au chocolat, tartove i slično. Odlazak u slastičane (pâtisserie - u kojima se za razliku od pekara ne prodaju baguetti) je slično odlasku u muzej, osim što se slatka umjetnička djela, sva sreća, mogu kupiti. Najteži dio je odabrati.

Moji favoriti u Parizu definitivno započinju Angelinom. Angelina je otvorena 1903. godine i uređena je u Belle Epoque stilu, bila je omiljeno mjesta Coco Chanel i Prousta, mjesto svih bitnih događanja u Parizu. Sada se često dogodi da u posljepodnevnim satima na rue de Rivoli posjetitelji čekaju u redu uopće da bi ušli i dobili stol. Oni koji nemaju strpljenja za čekati, mogu se progurati i otići do vitrine sa kolačima i izabrati kojeg za ponjeti. Ali pravo je iskustvo doći na red i dobiti svoj mali stolić u prekrasnom prostoru koji odiše povijesti. Ono što se svakako treba naručiti u Angelini je njihova afrička vruća čokolada (Le Chocolat chaud l'Africain) čija kakao zrna dolaze iz Gane, Nigera i Côte d'Ivoire. Čokolada je servirana u vrču uz koji se dobije zdjelica sa tučenim vrhnjem. Uz to njihova, ali i moja preporuka, je kolač Mont-Blanc, specifičan zbog toga što nije promjenio recepturu od 1903. godine sa meringue (varijanta beze kora kod nas), tučenim vrhnja i kesten pireom. Opet se vračam na one nestrpljive. Uz kolače koje se može uzeti za van, može se uzeti i čokoladu za van. Budući da se Angelina nalazi preko puta Jardin des Tuileries (park kod Louvrea), može se reći da je i to prekrasna lokacija za uživati u ovakvim delikatesama.

Drugi favorit se, zbilja neočekivano za mene, nalazi u Le Maraisu. L'éclair de génie - raj eklera, mjesto gdje je zbilja teško odabrati jedan ili dva eclaira, jer cijena im je dva do tri puta veća od onih u pekarama, oko 6 eura. Bez obzira na cijenu, u posjetu Parizu, ovi eclairi se zbilja isplate. Pregršt boja, okusa, dekoracija toliko mami oko, ali i želudac tako da odluka nikako nije laka. Eclairi su punjeni savršenom količinom kreme, tako da u svakom zalogaju se uživa u hrskavosti tijesta (koje je kuhano pa pečeno i uskoro ću ih raditi doma i zabilježiti postupak), kremoznosti punjenja, teksturi dekoracija kao što su karamelizirani orasi i slično. Osim lokacije u le Maraisu, možete ih pronaći u Galeries Lafayette u Maison odjelu (posebna zgrada).

U toplijim mjesecima, ali i u hladnijim, odličan izbor za sladolede je Amorino. Iako potječe iz Italije, u Parizu je doslovce na svakom koraku. Specifični su po tome da sladolede u kornete ne serviraju kao kuglice, nego u obliku cvjetova. Moja najdraža kombinacija je malina mango, od toga da kontrastom boja zbilja nalikuje na cvijet do toga da osvježava i ne pada teško kao mliječni sladoledi. Ovo je mjesto gdje je grijeh naručiti sladoled u čašici kada je ovako serviran u slatkom kornetu. Amorino u svojoj ponudi ima i macarone, gianduje, wafliće za sladolede i druge talijansko-francuske slatke delikatese. Nema boljeg nego uzeti sladoled sjesti uz Senu ili neki kanal u Parizu i jednostavno uživati.

Za kraj dolaze macarons. Svojevrsno rivalstvo u svijetu macarona postoji između dvije najpoznatije - Pierre Hermé i Ladurée. Pierre Hermé je prepoznatljiv po zanimljivim i neobičnim kombinacijama okusa, dok je Ladurée u svijesti mnogih klasičniji zbog svojeg uređenje (opet belle epoque). Obje slastičarne nude klasične i neobične okuse, ali Pierre Hermé kreira svoje macarone u različitim bojama i okusima. Stvar je da neki okusi su boji kod jednih, a neki kod drugih, tako da je vrlo jasno zašto i dalje postoji rivalstvo i podjeljenost mišljenja.