top of page

Beef Wellington ili kako impresionirati familije

  • Writer: Moody Foodie
    Moody Foodie
  • 23. tra 2018.
  • 4 min čitanja

Updated: 11. srp 2019.

Svojedobno smo Saša i ja odlučili da je došlo vrijeme da se naši roditelji upoznaju. Kako bi upoznavanje prošlo što manje stresno, odlučila sam da ih pozovemo na ručak. Kad dolaze tako uvaženi gosti (citiram baku), treba se dodatno potruditi oko osmišljavanja menija. I tako vidjela super recept/video na Tastyju za Beef Wellington i zaključila to je to!

Tasty ima tu divnu, varljivu stvar kod svojih video recepata - sve izgleda bar 10 puta jednostavnije, brže i ljepše nego u realnom procesu. Ako se radi kako treba cijeli postupak, treba se osloboditi cijelo prije podne. Dan ranije sam otišla u nabavku svih namirnica, kako mi nije baš bilo najjasnije koje točno gljive koriste u receptu (jer ih samo već usitnjene stave na tavu i tadam!), a nije ni neka luda sezona, odlučila sam se za kombinaciju jablanovača i smeđih šampinjona. Biftek se treba uzeti u komadu, što pravilnijeg oblika, a za ovaj recept sam koristila biftek od 1,3 kg. Prvo dobro posoliti i popapriti sa svih strana i onda biftek staviti na vruću tavu i malo ulja da se zapeče sa svih strana, da se "zatvore" svi sokovi u njemu. Taj proces zbilja traje nekoliko minuta i treba se paziti da ga se "zatvori" sa svih strana, znači i krajeve okrenuti na tavu i zapeći (malo se meso stisne i smanji, al nema brige). Čim ga se izvadi treba ga premazati senfom i pustiti da odmori.

Dok se biftek odmara gljive očistiti i u blenderu ugrubo usitniti. Staviti smjesu gljiva na tavu s maslacem i dodati usitnjene šalote (shallot je mali luk) i češnjak. Sve to dobro "sušiti" jer iz gljiva treba ispariti višak vode. Ja sam posolila i popaprila, te dodala grančicu svježeg timijana za dodatnu aromu. Dok se gljive "suše" i pretvaraju u gustu pastu, na prozirnu foliju posložiti da se preklapaju komade pršuta ili neke dimljene i sušene šunke (ja sam koristila Schinken speck). Foliju sam radi veličine bifteka isto morala preklopiti i važno je da svaki komad folije bude dovoljno dugačak jer će biti potrebno za rolanje. Na pršut rasporediti smjesu od gljiva i na nju položiti biftek. Pažljivo prebaciti foliju po dužini bifteka i krenuti tiskati, povlačiti foliju, gurati meso, rolati, tiskati i tako sve dok biftek ne bude u potpunosti ovijen pršutom. Sa svake strane dobro preklopiti (višak) pršuta i sve dobro zamotati i zarolati u foliju. Zbog takvog rolanja u foliji biftek je dobio ujednačeniji oblik. Štrucu staviti u frižider da se malo odmori.

Dolazimo do zadnje faze pripreme, a to je valjanje lisnatog tijesta. Svakako dobro otopite svoje lisnato tijesto (ili kupite odmrznuto koje je već izvaljano), jer sam ja odradila trening za ruke valjajući još malo smrznuto lisnato. Nakon silnog valjanja (2 komada dođu u paketu tako da je zbilja bilo valjanja), ponavlja se postupak s dvostrukom folijom i na jedan dio tijesta sam položila biftek (bez folije, foliju se odstrani naravno) i s drugim ga preklopila. Višak tijesta sam škarama odrezala i s malo bjelanjka spojila i uštipala tijesto da se spoji u jednu cjelinu. I opet se krene tijesto tiskati, gurati, rolati, povlačiti foliju sve dok sa svih strana ne bude čvrsto stisnuto tijesto. Rubove tijesta dobro zatvoriti (štipanjem hahaha) kako bi meso bilo pokriveno sa svih strana i opet dobro zarolati u foliju i pustiti da se odmori. Izvaditi štrucu iz folije i staviti na namašćeni papir za pečenje.

Štrucu premazati razmućenim jajem i ukrasiti vilicom površinski sloj štruce (proizvoljno). Prije nego se stavi u prethodno zagrijanu pećnicu (200 stupnjeva), dobro posoliti, najbolje krupnom soli ili listićima soli. Meso se peče oko 40-50 minuta, za medium rare je važno da je unutarnja temperatura mesa (termometar za meso piknuti u središte mesa) oko 62 stupnja. Za pečenije meso pustiti da se duže peče dok ne bude na 70-75 stupnjeva unutrašnjost mesa. Dok se meso peklo odlučila sam napraviti neki umak za preliti preko pirea i mesa. Na tavi gdje sam pekla meso dodala sam sitno nasjeckan ljubičasti luk, dosta crnog vina, vode i jednu Podravka gelastu goveđu kocku (jer mi nije padalo na kraj pameti da iskuhavam kosti za temeljac tj. jus), soli, papra, malo senfa, malo soja sosa, smeđeg šećera i nadala se najboljem. Čak je dobro ispao na kraju umak.

Dok se meso peklo, Saša i ja smo na brzinu ogulili i narezali krumpire za pire (da u 10 do 1 kad uvaženi gosti trebaju doći smo se sjetili priloga). Nema puno filozofije oko pirea - puno maslaca, mlijeka, može malo kiselog vrhnja i češnjaka u granulama, soli i papra i ljubavi :) Moja najdraža salata je hrastov list i konačno je ima na Dolcu. Za salatu sam napravila dresing od senfa, maslinovog ulja, bračke domaće (extra kisele) kvasine, malo meda, soli i papra koje sam smućkala u staklenci. Paralelno sam dovršavala predjelo koje su bile bruskete s rajčicom, češnjakom, svježim bosiljkom i gustim glase aceto balsamicom koji da super slatkasto kiselkasti šmek (jedino nemam fotku brusketa jer sam dovršavala druge stvari dok su nestajale).

Za desert sam napravila tiramisu s Baileysom. Jedina razlika između klasične varijante je to što sam u kavu u koju se umaču piškote stavila Baileys, kao i u kremu od slatkog vrhnja i mascarponea. Isto kao i predjelo nisam stigla fotkati desert. Uz to je Sašina mama donijela, meni obožavanu, baklavu s lješnjacima i višnjama u kojoj se mogu gušiti koliko je fina.

Aperitiv uz bruskete je bila Volarevićev liker od divlje mente, a uz glavno jelo sam poslužila Roxanichev merlot iz 2008.

Sve u svemu vrlo uspješan ručak, od upoznavanja do hrane. Nadam se da će se netko ohrabriti i napraviti Beef Wellington jer se zbilja isplati. :)

Comments


bottom of page