ADVENTing all the way.... ostale lokacije
- Moody Foodie
- 27. pro 2018.
- 5 min čitanja
Updated: 11. srp 2019.
Iako kasnim s pisanjem bloga o Adventu u Zagrebu i ponudi hrane, držim se obećanja da ću barem do kraja godine napisati i ovaj, drugi post, o drugim ukusnim lokacijama po Adventu. Zašto mi toliko treba? Kao što sam u prošlom postu pisala, totalni sam Grinch i izbjegavam gužve, tako da sam ostale lokacije obilazila preko dana, za vrijeme pauza za ručak. Još jako puno toga nisam ni obišla što sam htjela, ali sam sigurna da će se ti isti zanimljivi ugostitelji vratiti i iduće godine sa svojom, još boljom ponudom.

Advent u Klovićevim dvorima jedna mi je od najljepših lokacija Adventa u Zagrebu. Kombinacija velikog platoa na Gradecu gdje su smještene razne slane ugostiteljske kućice i atrija Klovićevih dvora gdje su se smjestile slatke i chill out kućice. Ovogodišnje uređenje je još praktičnije jer su kreirali iznad samih kućica terase gdje se može jesti i uživati u pogledu na katedralu i Donji grad. Zajedno sa adventskom lokacijom Cafe de Matoš netom ispod platoa, kao i Advent na Strossu i Vranyczanyjevom poljanom, cijeli Gornji grad čini (u nekim momentima dana) savršeni i pomalo romantični bijeg iz gužve Adventa koja se stvara u podnožju. Cijeli prostor je lijepo uređen da bude gušt samo šetati, a i praktično i zgodno su osmislili sadržaje koje nude (uz hranu i piće).
Lokacija kojom prolazim svaki dan na putu za posao (i nazad) je Europski trg. Zgodno uređen trg s tisuću srca koja trepere na vjetru udomio je razne ugostitelje, ali i kućice s rukotvorinama, slasticama iz Italije, proizvodima od bračkog kamena i slično. Europski trg mi je bila jedna od češćih destinacija za brzi ručak na poslu. Uz Europski, potez uz Gajevu mi je isto jako drag, pogotovo Hercig kućica gdje već godinama (doslovce) idem jesti u razna doba dana i noći. Kad Saša i ja ne znamo što bi jeli, zaletimo se tamo.
Rasputin (sendvič od kamčatskog lososa)
Ova kučica privukla me svojim simpatičnim nazivom koji jasno upućuje koji tip hrane nude. Dvije simpatične ruskinje vode ovu kučicu i kao što je očito običaj ovogodišnjeg Adventa, obogatile gastronomsku ponudu zanimljivim jelima. Kako jako volim losos, morala sam probati hladno dimljeni kamčatski losos. Malo sam bila razočarana jer po njihovim fotkama i najavama u medijima očekivala sam puno više i puno bolje. Losos sam po sebi je bio vrlo ukusan, malo deblje rezan što mi se i svidjelo, ali na fotki poviše on je na prekrasnom pecivu i ima malo ljubičastog luka i par zrnaca kavijara - čista mamilica. Očekivala sam da će ga barem složiti predamnom, ali su izvadili tanjur s hrpom sendviča s lososom omotanih prozirnom folijom (hmm koliko dugo tako stoje?) Kruh nije bio prestar, ali sve u svemu nije baš vrijedno novaca.
Viška priča (viška pogača)

Konoba Težok s Visa na zagrebački Advent i ove godine donijela je dašak sunčanog Visa. Viška priča smještena je na 3 lokacije - Europski trg, Advent na Strossu, te na Ledenom parku kod Tomislavca. U svojoj ponudi ima domaće viško kuhano vino (Plavac mali i Kuc) koje je vrlo ukusno i jedno od najboljih u adventskoj ponudi. Ono što je mene privuklo je naravno viška pogača. Dugo nisam bila u prilici uživati u viškoj i baš sam bila sretna kad sam vidjela da je imaju na Adventu. Cijena je dosta visoka s obzirom na veličinu porcije, ali sve je na Adventu skupo, tako da me ta cijena samo potaknula da konačno napravim svoju. Ekipa iz Viške priče čak je Journalu odala svoj recept koji ću podijeliti niže dolje i definitivno isprobati (i naravno pisati u nekom budućem postu).
Sastojci za višku pogaču:
1 kg glatkog brašna 2 prstohvata soli 20 g suhog kvasca 1 dcl suncokretovog ulja (za tijesto) 500 ml mlake vode 24 slana inćuna 600 – 700 g luka Par žlica maslinovog ulja 400 g pelata
Priprema:
U posudu stavite brašno, sol, suhi kvasac, ulje i vodu. Zamijesite tijesto kao za kruh i nakon što je tijesto gotovo, prekrijte ga krpom i pustite da se podigne (cca 30 minuta). U međuvremenu pripremite nadjev. Na malo maslinova ulja, prodinstajte 600-700 g luka. Kad se luk opustio, dodajte pelate i po želji začinite soli i paprom. Nakon 3-4 minute laganog miješanja nadjev je gotov. Nakon što se tijesto podiglo, podijelite ga na dva dijela pa svaki dio razvaljajte na debljinu od 5 milimetara. Na prethodno nauljeni pleh stavite jednu polovicu tijesta i nožem odrežite višak tijesta s ruba pleha, a zatim nadjenite prethodno pripremljenim i ohlađenim nadjevom. Kad ste nadjev položili, ravnomjerno rasporedite slane inćune, a zatim preklopite drugom polovicom razvaljanog tijesta. I na drugoj polovici također odrežite višak tijesta s ruba pleha kako bi se podudaralo s donjom polovicom. Zatim ručno zavrnite rubove pazeći da rubovi budu ravnomjerni i da nadjev ne iscuri između tijesta. Za kraj vilicom izbockajte tijesto, a zatim pecite na 180°C kojih pola sata. Kada je pogača gotova izvadite je iz pećnice i ostavite da se ohladi prije rezanja. Pogaču izrežite na jednake dijelove pazeći da svaki komad ima barem jedan ručno zavrnuti rub koji je ujedno i zaštitni znak pogače.
Lari & Penati (kamenice)
Lari & Penati nije lokacija koja sudjeluje u Adventu, ali svojom ponudom nisam mogla ne dotaknuti i to drago mjesto. U sklopu prosinca organizirali su svojevrsni adventski event koji se događa svaki dan na terasi Larija u Petrinjskoj. Suradnja s Bubbles barom, koji se dovezao čak do terase da može u miru točiti za sve obožavatelje pjenušca dovoljne količine mjehurića. Kako sezona kamenica traje sve mjesece koji u svom nazivu imaju slovo r (septembar, oktobar, novembar, decembar, januar, februar, mart i april), a svi ti mjeseci spadaju pod hladnije mjesece kad more nije toliko slano, kad kamenice rastu i punijeg su okusa. Pjenušac i kamenice su kombinacija koja oduvijek fantastično ide zajedno. Najviše volim klasične kamenice, svježe hladne, slane od mora i sa svega par kapljica limunovog soka. Budući da u mojoj obitelji kamenice možemo jest na sate, našli smo i "zasitniju" verziju gdje na krišku kruha namažemo malo maslaca, stavimo kamenicu i polimunimo. Malo ugljikohidrata fino zasiti, a ne umanji okus svježine kamenice.
Hercig (käsekrainer)

Hercig je kućica koja rastura već godinama sa super kobasicama i prvi su na zagrebačko tržište ponudili Käsekrainer - kranjsku sa sirom. Kako sam veliki ljubitelj käsekrainera, uvijek bi ih donosila iz Austrije (bilo da netko ide ili ja) i jela ih s takvim guštom. Onda je Hajdi Begović, žena s austrijskim vezama, čula moje misli donijela käsekrainere u Zagreb, naučila me da je još bolji sa slatkim senfom i život preko zime opet je imao smisla. Kao što sam već gore pisala kad ne znamo što bi jeli, zaletimo se po käsekrainer to go i upravo je to razlog zašto nemam niti jednu fotku moje najdraže kobase - ili je u foliji ili je već na pol pojedena, tako da sam fotku morala ukrasti s njihovog Facebooka. Budući da sam redovita, nemojte se čuditi ako dobijem preko reda. Ne smije se zaboraviti napomenuti da Hercig slovi za najbolje germknedle. Toliko su dobre da red za njih zna bit jako dugačak i da se zna čekati i po sat vremena. Najmanja im je gužva naravno preko tjedna, ali i tada uvijek ima ljudi koji željno čekaju.
Eto to je to od mene za ovaj Advent. Puno toga još nisam probala, ali sigurna sam da ću imati priliku probati na nekom od nadolazećih javnih evenata ili na Adventu 2019.
Sretan Božić, nova 2019. godina i puno fine klope, pića, zabave, druženja, zdravlja, putovanja, istraživanja, ma svega <3
Comments