Düsseldorf madness

Jedna od mojih najbližih osoba, Petra, preselila se prije 2 godine u Düsseldorf. Konačno su se zvijezde poklopile i početak mog duugog godišnjeg odmora započeo je upravo u Petrinom novog gradu. Uz masu brbljanja, fine klope i pića, istraživala sam grad koji živi na Rajni.

Kako je Petra rekla, ni avioni nisu više na vrijeme, let mi je kasnio sat vremena, no nismo se mi dale smesti. Našle smo se s njenim prijateljima u tapas baru Frida u kvartu Unterbilk. Bilo mi je jako drago upoznati zanimljive, nove ljude u Petrinom životu, povezati imena i lica. Kako sam bila jako gladna zbog malo dužeg puta, naručili smo Tapas varidas, selekciju različitih tapasa za dvoje. Bile smo uvjerene da ćemo nakon toga još neki dodatni tapasić naručiti, ali uspjele smo se najesti. U selekciji tapasa dobile smo kobasice omotane slaninom, sušene rajčice, razne hladne salate, pileća krilca, sira i druge dodatke i zanimljivosti.

Nedjelja, nakon izlaska, protekla je dosta mirno. Uz šetnju gradom nakon bruncha kojeg smo si same složile (chia kruh, avokado, dimljeni losos, poširana jaja i umak od kopra), otkrivala sam mjesta koja sam planirala obići u ponedjeljak, jer nedjeljom u Njemačkoj ništa ne radi. Petr me odvela na frozen yogurt, koji ide uz masu dodataka za koje se jedva uspije odlučiti. Kako smo bile umorne, odlučile smo za ranu večeru pojesti hamburgere u obližnjem Grindhouse Homemade Burger place koji ima svoje podružnice i u Berlinu. Odlučila sam se za burger Blue cheese jer jako volim kombinaciju burgera i plavog sira kao što je gorgonzola + naravno neizostavan bacon. Kako smo i Petra i ja lude za sweet potato fries svaka je uzela svoju porciju, ja s garlic mayo, ona s truffle mayo. Burgeri su bili zbilja izvrsni, meso se malo mrvilo, pa je bilo i borbe, ali tako je uvijek kad se jedu burgeri.

Ponedjeljak sam provela zujajući po gradu i malo shoppingirajući. Za večeru smo otišle u Altstadt (stari dio grada) na sendvič s buncekom. Postoji nekoliko mjesta gdje se vrte mali bunceki i koje serviraju u pecivo za ponijeti ili uz salatu. Sam po sebi je malo suh, pa bi bilo dobro da pecivo ili umoče u mast od pečenja ili premažu s malo senfa. Sjedile smo uz Rajnu i uživale u finim sendvičima i lijepom pogledu na drugu stranu grada. Za desert smo si kupile Häagen-Dazs sladoled i "jadne" morale ga cijelog pojesti jer frizer nije radio.

Utorak je bio dan za Carlsplatz Markt. Riječ je o tržnici koja ima veliki izbor malih restorančića uz svoju uobičajenu ponudu voća i povrća. Kako sam se u ponedjeljak zeznula i došla relativno kasno (oko 14:00), u utorak sam došla praktički prva (oko 11:30). Bilo mi je teško odlučiti što bi jela, tako da sam se na kraju odlučila za Poké bowl. Riječ je o zdjeli u koju se na dno stavi riža, pa svježa salata, avokado, edame, ukiseljeni đumbir, dimljeni file lososa, raznog drugog povrća, umaka i na kraju sezam. Porcija za 10€ vrlo je velika i bogata svime, tako da sam na kraju praktički ostavila rižu na dnu netaknutu.

Za desert sam otišla u Sugarbird Cupcakes Café i opet muku mučila u izboru cupcakeova. Od velikog izbora, nekako sam uspjela izabrati najveći i najkaloričniji cupcake vjerojatno u cijelom gradu. Mali cupcake na svom je vrhu imao kremu od lješnjaka na kojoj je bio veliki čokoladni macaron, na kojem je bilo još malo kreme i Kinder čokolada. Glavno iznenađenje je bilo punjenje od Nutelle, tako da je zbilja bila kalorijska bomba koju nikako nisam mogla pojesti do kraja.

Predvečer smo išle na after work na Pebble's Terrasse koji ima prekrasan pogled na toranj, mostove i samu Rajnu. Tamo smo s Petrinim prijateljima i kolegama pili dosta skupa pića (10€ gin tonic), ali su bome pošteno točili tako da nam je 5 komada bilo sasvim dosta :). Lijepo smo se provele, uživale zajedno brbljajući, papajući i cugajući.

Sve u svemu jako lijepi grad i izlet mojoj Petri.