Lemon tart

Volim limun jer volim kiselo, ali limun u kolačima mi je uvijek bila noćna mora. Volim i domaći limun u šećeru, kako me kao malu nona učila jesti limun i limunovu koricu, ali samo domaćeg nešpricanog limuna. I tako moja averzija prema kolačima i slatkom s limunom je dugo trajala, sve dok jednom nisam naručila petit fours u Meet Mia i jedno od 4 slatka čuda je bio mini lemon tart s meringom. Probala sam i shvatila da nije tako strašno. Onda se nakon nekog vremena opet dogodila situacija gdje smo bili na večeri, Saša je naručio lemon tart, ja nešto drugo naravno i završilo je da smo se zamijenili za deserte. Tada sam zaključila da volim lemon tart i nemam ludu potrebu nastaviti istraživati druge kolače s limunom jer mi je ovaj sasvim savršen.

Kao i svemu čemu pristupam u kuhanju i pečenju, danima sam bila na Pinterestu i gledala recepte za prhko tijesto, pa lemon curd (kuhana krema od limuna i jaja), pa gledala što Petra Jelić radi (jer upravo u mojoj potrazi ona je objavila na svojim Insta storyjima lemon tart recept). Uz svo to istraživanje naručujem Uskršnji mix iz Meet Mia i molim za tips and tricks jer mi je njihov curd bolji od Petrine kreme (bar u mojoj glavi, jednom ću svakako probati napraviti Petrin tart od početka do kraja kako treba) i dobivam tips and tricks.

Zbog istraživanja je recept napisan malo naopačke od curda do tijesta, a i malo upackan i namočen tjekom pripreme :)

Zahvaljujući ogromnoj i stalnorastućoj kolekciji kuhinjskih naprava, strojeva i igračaka, moj već veteranski Kitchen Aid je brzo smiksao tijesto prema Petrinom receptu. Nije ispao onako prekrasan kao njoj, al nisam ni ja školovana slastičarka, al uz dozu sumnje hrabro nastavljam dalje. Tijesto sam oblikovala u plosnati krug (?), omotala prozirnom folijom i stavila u frižider. Nakon par sati (inače pola sata do sat), izvaditi tijesto van i krenuti valjati. Malo brašna dobro dođe pri valjanju, da se tijesto ne lijepi. I tu je prestalo moje slušanje Petre. Nisam više imala jaja, tako da nije došlo do egg washa koji bi sigurno dobro došao, tako da nije bilo pola sata friziranja u frizeru tijesta. Zaboravila sam upaliti ventilator, a velikim slovima piše VENTILATOR. U moju polu obranu, Petra nije navela nigdje koliko dugo peći nego sano peći do 2/3 jer ona zapeče i kremu. Pa se dogodilo ono što se voli dogoditi, da sam na sekundu nešto drugo radila i moje prhko tijesto se maaaalo prepeklo. Ali hrabro sam išla dalje, malo po receptu, malo po svom.

Lemon curd je u svojoj pripremi imalo isto hrpu malih dvojbica i puno Ako Prođe Prođe razmišljanja. Iznenadila sam se da za 120 ml rukom cijeđenog limuna treba oko 4 limuna. I ovaj recept sam malo promijenila jer zašto ne? Umjesto 3 jaja stavila sam 2 jaja i jedno žumance (bjelanjak sam pridružila bjelanjcima preostalim od tijesta). Krenula sam na bain-marie (kod nas zvano banja marija) mutiti jaja, šećer i limunov sok. E da sam bila pametna, a bit ću drugi put, prvo bi izmiksala jaja, šećer i limunov sok, pa onda ih stavila grijati, jer dok mi je ta "ideja" prošla kroz glavu, staklena zdjela je bila toliko vruća (i dosta u loncu, ali ne na dnu lonca) da ju nisam mogla izvaditi. Slijedilo je vjerovati u sebe i samo miješati i miješati i miješati dok nije nastala divna žuta krema od jaja i limuna. Kako je lonac bio vruć natopila sam ga u hladnu vodu kako bi lakše mogla izvaditi zdjelu da se krema prestane kuhati na pari. Pustila sam kremu da se ohladi i onda dodala cijeli maslac (sobne temperature) u kremu i izblendala dok nije nastala prekrasna konzistentna krema svjetlije žute boje. Stavila kremu na tart (i mali tart) i stavila u frižider da se stisne.

Tart je bio namijenjen za uskršnji brunch tako da sam u nedjelju istukla 3 bjelanjka koji su bili pokriveni u frižideru i polako dodavala 90 grama šećera i pustila da se miksa. Kad je nastao lijepi snijeg, dodala sam 80 grama šećera u prahu jer sam toliko imala i još malo miksala. Meringu sam stavila u plastičnu vrećicu kojoj sam odrezala vrh i krenula "dekorirati" tart. Bitno je skužiti s kojom rukom cijediti meringu da se ima preglednost gdje se ide. Malo mi je bilo naknap meringe, ali za veliki tart dovoljno. Zahvaljujući malim brener upaljačima iz Tedija, mogla sam lijepo zbrenati vrh meringe u lijepu boju.

Moj prvi lemon tart ima svojih grešaka, ali na greškama se uči i znam da će idući put biti još fantastičniji, jer je ovaj nestao isti dan!