Taste the Mediterranean

Imala sam iznimnu čast sudjelovati na ovogodišnjem Taste the Mediterranean festivalu u Hvaru krajem svibnja. Riječ je o festivalu mediteranske kuhinje i sljubljivanje iste s različitim europskim i svjetskim kuhinjama kao što je francuska, japanska i tajlandska kuhinja. Organizatorica festivala je iznimna Ingrid Danielsson Badurina, obiteljska prijateljica i veliko ime hrvatske gastronomsko-festivalske scene.

Kao studentica sam imala priliku raditi za tadašnje genijalne festivale koje je Ingrid organizirala kao što je Wine & Gourmet festival. Tada je Ingrid u meni prepoznala brzu, okretnu, perceptivnu osobu koja uz to sve jako cijeni hranu i vina. I tako je krenula naša nova suradnja na Taste the Mediterranean festivalu.

Dobila sam, za mene, daleko najbolji mogući posao - briga oko popisa namirnica za chefove koji su držali Masterclass radionice. Zbilja sam uživala u toj koordinaciji između kuhinje restorana "Kod kapetana" na Hvaru (najbolja podrška na svijetu su mi bili), inozemnih chefova, pribavljanje dodatnih namirnica jer sam bila u središtu događanja za koje je važno da glatko prođe. Neki od chefova koji su održali Masterclassove su naš domaći Hrvoje Zirojević, chef Laganinija na Palmižani, chefica Bee Satongun, daleko najveća zvijezda kulinarstva koje je posjetila naše krajeve, najbolja chefica Azije 2108., dobitnica Michelinove zvjezdice, vlasnica restorana "Paste" koji se nalazi u top 50 restorana Azije, chef Vincente Patino vlasnik restorana "Saiti" u Valenciji, chef Ippei Uemura iz Japana vlasnik restorana "Tabi" u Marseillesu, chef Lionel Levi koji vodi čak 3 restorana u Intercontinental Marseille - Hotel Dieu i mnogi drugi strani chefovi. Ne treba zaboraviti i na chefovi/ce bilo domaće ili iz regije kao što je genijalna Biljana Milina iz "Konobe Mate" koja je proglašena najboljom slastičarkom prema Gault&Millau Croatia 2019., chefica Vesna Miletić iz restorana "Tač", slovenski chef Igor Jagodic, te chef Sokol Prenga iz Albanije. Svi chefovi su pokazali kako prilagoditi različite kuhinje svijeta mediteranskoj kuhinji. Namjerno pišem kuhinja umjesto gastronomije, jer je upravo tu ključnu razliku istaknuo chef Lionel Levi. Po njemu to što on radi, bilo u restoranima haute cuisine ili baru, je kuhanje. Gastronomija je samim nazivom pretenciozna, a na kraju dana priprema hrane je kuhanje hrane.

Festival je uz Masterclassove ima i razna predavanja o koristima mediteranske hrane, degustacije vina i radionice zdravog doručka za učenike osnovne škole na Hvaru.

U sklopu festivala svaku večer održavale su se gala večere u nekom od hvarskih restorana kao što je restoran "Divino", restoran "Kod kapetana" i restoran "Laganini" na Palmižani. Budući da su večere bile koncipirane gostovanjem nekih od chefova sudionika festivala i lokalnih chefova restorana u kojima se kuhalo, bile su dosta skupe. No cijenu su u svakom slučaju opravdali prekrasni sljedovi hrane i parirana vina uz svako jelo. Nisam sudjelovala na svim večerama, jer sam se najviše veselila večeri na Palmižani u izvedbi chefa Hrvoja Zirojevića i chefice Bee Satongun. Veliki sam obožavatelj tajlandske hrane tako da mi jako zanimala kombinacija sljedova koju su pripremili za nas.

Zanimljiva kombinacija mediteranske i tajlandske hrane iskreno mi se svidjela. Amuse bouche od lubenice i kosanog lososa s malo kavijara bio je zanimljive teksture - i osvježavajuće, hrskavo, slano, slatko; serviran je uz čašu Tomić Opolo Nobile 2018. Kombinacija carpaccia od tune s ganacheom od guščje jetre je nešto što mi nikad ne bi palo na pamet i iznenađujuće dobro okusi se nadopunjuju. Carpaccio je serviran uz čašu Stine Vugave 2018. Jastog koji je priredila chefica Bee mi je bilo daleko najbolje jelo koje sam probala tijekom festivala (sve je zbilja bilo nevjerojatno ukusno) upravo zbog svježine umaka od limunske trave, limete, neizostavnog začina tajlandske kuhinje - riblji umak. Zezali smo se za stolom, gdje su sjedili gastro novinari iz različitih dijelova Europe, da su nam trebali dati i žlice za umak jer nam se svima jako svidio. Divan jastog je pariran uz čašu Vujnovićevoj Prča 2018. Paeneng curry je bio odličan. Goveđi obrazi koji su sporo kuhani 10 sati na 85º doslovno su se topili u ustima i curry zagrijali su svojom ljutinom sve prisutne jer je padanjem mraka postajalo dosta friško na Palmižani. Meni se jako svidio upravo zbog svoje ljutine, različitih divnih začina i samog mesa koje je bio divno, ali dosta posjetitelja (pogotovo Dalmatinaca) nije baš uživalo u ljutini ovog curryja. Žestinu curryja dobro je utažio Rizmanov Tribidrag 2016. Kad je došla hobotnica u prošeku chefa Hrvoja, kao da su svi malo odahnuli. Ukusni krak hobotnice u umaku od prošeka, koji je dosta podsjećao na umak od pašticade, uz rimski njok koji je rađen po recepturi bake chefa Zirojevića bio je izuzetno ukusan. Dok je došla hobotnica na red, ja više nisam mogla otvoriti usta. Naravno da sam ju probala i bila je izuzetno mekana i ukusna (razmišljala sam da otrčim do marine na drugu stranu otoka i nazad da se "oslobodi" još malo mjesta), ali čaša Stininog Plavca Majstora 2016 lako mi je tekla. Za desert su nam servirali cannoli punjen kremom od mascarponea i ricotte (koliko se sjećam), komadićima kandirane naranče i komadićima crne čokolade, na kremi od karamele. Kako dolikuje desertima, uz cannoli smo pili Tomićev prošek Petar Hektorovich 2016.

Sve u svemu večera za pamtiti. Ono što me najviše veselilo je bio pogled u "backstage", u ovom slučaju u kuhinju i vidjeti dinamiku pripremanja i serviranja svakog slijeda.

Zadnji dan festivala nisam nažalost ostala na Hvaru, jer sam morala u Splitu riješavati neke probleme. Prije nego sam se vratila uopće u Zagreb, sama sebi sam obećala da se iduće godine definitivno vraćam pomagati na ovom preukusnom festivalu, o kojem bi mogla pisati i pričati satima, jer pola toga nisam ni navela da ne bi bio predug post.

Hvala svim chefovima s kojima sam se družila, čiju sam hranu isprobavala, hvala super genijalnoj ekipi iz restorana "Kod kapetana", "Divina" i "Laganinija", hvala Hvaru što je uvijek prekrasan (i skup, al što ćeš?). I na kraju veliko hvala Ingrid Danielsson Badurini koja me pozvala da sudjelujem u realizaciji ovog divnog projekta.